Strast za evangelizacijom: vjernikov apostolski žar. 30. Effatà. Crkvo, otvori se!

Draga braćo i sestre!

Zaključujemo danas ciklus posvećen apostolskom žaru, u kojem smo se prepustili nadahnuću Božje Riječi kako bismo pomogli njegovati veliku ljubav prema naviještanju Evanđelja. I to se tiče svakog kršćanina. Sjetimo se da u krštenju slavitelj, dotičući uši i usne krštenika, kaže: „Gospodin Isus koji je dao gluhima sluh i nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati Njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru“.

Čuli smo Božju riječ. Evanđelist Marko opširno opisuje gdje se to dogodilo: „dođe Galilejskom moru…“ (Mk 7, 31). Što je zajedničko tim krajevima? Zajedničko im je to da su bili pretežno naseljeni poganima. Nisu to bili teritoriji nastanjeni Židovima, već pretežno poganima. Učenici su izašli s Isusom, koji je sposoban otvarati uši i usta, to jest liječiti nijemost i gluhoću, koja je u Bibliji također metaforična i označava zatvorenost Božjim pozivima. Postoji jedna fizička gluhoća, ali u Bibliji nijem je onaj tko je gluh na Božju riječ, tko ne prenosi Božju riječ drugima. Indikativan je i drugi znak: Evanđelje izvješćuje o presudnoj Isusovoj riječi na aramejskom, effatà, što znači „otvori se“ – da se otvore uši, da se razdriješi spona jezika – i to je poziv upućen ne toliko gluhonijemom, koji ga nije mogao čuti, nego upravo tadašnjim i učenicima svih vremena. I mi, koji smo u krštenju primili effatà Duha, pozvani smo otvoriti se. „Otvori se“, govori Isus svakom vjerniku i svojoj Crkvi: otvori se jer poruka evanđelja treba tebe kako bi se svjedočila i naviještala! A to nas također navodi na razmišljanje o stavu kršćanina: kršćanin mora biti otvoren Božjoj riječi i služenju drugima. Zatvoreni kršćani uvijek loše završe, jer to nisu kršćani, to su ideolozi, ideolozi zatvorenosti. Kršćanin mora biti otvoren navještaju Božje riječi, prihvaćanju braće i sestara. I zato taj effatà, taj „otvori se“, je poziv svima nama da se otvorimo.

Na kraju evanđelja Isus nam predaje svoju misionarsku želju: idite dalje, idi pâsti, idite propovijedati Evanđelje. Braćo i sestre, svi se moramo osjetiti pozvanima da, kao krštenici, svjedočimo i naviještamo Isusa i molimo za milost da, kao Crkva, umijemo provoditi u djelo pastoralno i misionarsko obraćenje. Gospodin je, na obalama Galilejskog jezera, pitao Petra voli li ga, a zatim je zatražio od njega da pase njegove ovce (usp. rr. 15-17). Zapitajmo se i mi, neka svaki od nas postavi to pitanje samom sebi, zapitajmo se: ljubim li zaista Gospodina do te mjere da ga želim naviještati? Želim li postati njegov svjedok ili se zadovoljavam time da budem njegov učenik? Je li mi stalo do ljudi koje susrećem, nosim li ih Isusu u molitvi? Želim li učiniti nešto da radost Evanđelja, koje je preobrazilo moj život, njihove živote učini ljepšim? Razmišljamo o tome, razmišljajmo o tim pitanjima i nastavimo s našim svjedočenjem.

_____________________________________________________

U sklopu pozdrava vjernicima talijanskoga govornog područja

[…] Danas se u liturgiji spominjemo svete Lucije, djevice i mučenice. U nekim krajevima Italije i Europe običaj je da se u toj prigodi razmjenjuje darove za Božić koji nam je sad već blizu. Pozivam sve vas da razmjenjujete međusobno dar prijateljstva i kršćanskog svjedočenja – kako je to lijep dar!

I ponavljam: ne zaboravimo moliti za dar mira za narode koji trpe zbog rata, posebno za mučeničku Ukrajinu i Izrael i Palestinu.

Svima upućujem svoj blagoslov!

_____________________________

Apel Svetoga Oca

Nastavljam s velikom zabrinutošću pratiti sukob u Izraelu i Palestini.

Ponavljam svoj apel za trenutnim humanitarnim prekidom vatre; tamo se mnogo trpi. Potičem sve uključene strane da nastave pregovore i tražim od svih da se hitno obvežu da će humanitarna pomoć biti dostavljena stanovništvu Gaze, koji je na izmaku snaga i ona mu je uistinu potrebna.

Neka svi taoci, koji su prije nekoliko dana vidjeli nadu u primirju, budu smjesta pušteni na slobodu. Neka prestane ova velika patnja za Izraelce i Palestince.

Molim vas: „ne“ oružju, „da“ miru!