Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

U Evanđelju današnje liturgije (Mk 10, 17-30) govori se o bogatašu koji trči ususret Isusu i pita ga: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (r. 17). Isus ga poziva da ostavi sve i pođe za njim, ali on, ožalošćen, odlazi jer – kako se kaže u tekstu – „imaše velik imetak“ (r. 23). Ostaviti sve ima svoju cijenu.

Možemo vidjeti dva pokreta tog čovjeka: na početku hita, da dođe Isusu; na kraju, međutim, odlazi od njega tužan. Prvo hita ususret, a zatim odlazi. Zadržimo se na tome.

Prije svega, taj „netko“ dotrča Isusu. Kao da ga je na to tjeralo nešto u njegovu srcu: naime, unatoč tome što je imao tolika bogatstva, nezadovoljan je, nosi u sebi nemir, traži potpuniji život. Kao što često čine bolesni i opsjednuti (usp. Mk 3, 10; 5,6), vidimo to u Evanđelju, on se baca Učitelju pred noge; bogat je, a ipak treba ozdravljenje. Bogat je ali treba ozdravljenje. Isus ga gleda s ljubavlju (r. 21); zatim mu predlaže jednu „terapiju“: da proda sve što ima, da to razdijeli siromasima i pođe za njim. No, u tom trenutku dolazi neočekivani zaključak: taj se čovjeka smrknuo i odlazi! Koliko je želja za susretom s Isusom bila velika i silovita, toliko je rastanak od njega bio hladan i brz.

I mi u srcu nosimo nezatomljivu potrebu za srećom i životom punim smisla; ipak, možemo pasti u iluziju pa misliti da odgovor leži u posjedovanju materijalnih stvari i zemaljskih sigurnosti. Isus nas, međutim, želi vratiti istini naših želja i pomoći nam otkriti da je, zapravo, dobro za kojim čeznemo sâm Bog, njegova ljubav prema nama i vječni život koji nam On i samo On može dati. Pravo bogatstvo jest to da nas On gleda s ljubavlju – to je veliko bogatstvo – kao što je Isus pogledao tog čovjeka, pravo bogatstvo je to da volimo jedni druge pretvarajući svoj život u dar za druge. Stoga nas, braćo i sestre, Isus poziva da „riskiramo“, da se upustimo u „rizik ljubavi“: da prodamo sve i podamo siromasima, što znači da se trebamo odreći samih sebe i svojih lažnih sigurnosti, posvećujući pažnju onima koji su u potrebi i dijeleći svoja dobra, ne samo stvari, nego ono što jesmo: naše talente, naše prijateljstvo, naše vrijeme i tako dalje.

Braćo i sestre, taj bogataš nije htio riskirati. A kakav je to rizik? Nije htio „riskirati“ s ljubavlju i otišao je od Isusa tužna lica. A mi? Zapitajmo se: na što je naše srce navezano? Kako utažiti svoju glad za životom i srećom? Znamo li dijeliti s onim koji je siromašan, s onim koji je u nevolji ili ima potrebu da ga netko malo sasluša, koji treba osmijeh, riječ koja će mu pomoći ponovno pronaći nadu? Ili onim koji ima potrebu za prihvaćanjem… Zapamtimo ovo: pravo bogatstvo nisu dobra ovoga svijeta, prvo je bogatstvo je to da nas Bog voli i da naučimo voljeti kao što On voli.

A sada zamolimo zagovor Djevicu Mariju, da nam pomogne otkriti blago života u Isusu.

____________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Nastavljam sa zabrinutošću pratiti zbivanja na Bliskom istoku i još jednom pozivam na trenutni prekid vatre na svim bojištima. Neka se slijedi puteve diplomacije i dijaloga za postizanje mira.

Izražavam blizinu ratom pogođenom stanovništvu u Palestini, Izraelu i Libanonu, gdje tražim da se poštuju mirovne snage Ujedinjenih naroda. Molim za sve žrtve, za raseljene, za taoce za koje se nadam da će biti odmah pušteni na slobodu. Nadam se isto tako da će ta velika uzaludna patnja, izazvana mržnjom i osvetom, uskoro prestati.

Braćo i sestre, rat je iluzija, to je poraz, nikada neće donijeti mir, nikada neće donijeti sigurnost, rat je poraz za sve, a posebno za one koji vjeruju da su nepobjedivi. Zaustavite se, molim vas!

Upućujem svoj apel da se Ukrajince ne pusti da umru od hladnoće, da prestanu zračni napadi na civilno stanovništvo koje je uvijek najviše pogođeno. Dosta je bilo ubijanja nevinih!

Pratim dramatične prilika na Haitiju, gdje se nastavljaju vršiti nasilja nad stanovništvom koje je prisiljeno napuštati svoje domove u potrazi za sigurnošću negdje drugdje, u zemlji i izvan nje. Nikada ne zaboravimo našu haićansku braću i sestre. Molim sve da mole da prestane svaki oblik nasilja i da, uz zalaganje međunarodne zajednice, nastavimo raditi na izgradnji mira i pomirenja u zemlji, braneći uvijek dostojanstvo i prava svih.

Pozdravljam vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih zemalja, posebno članove udruge Vojska Bezgrešne koju je utemeljio sveti Maksimilijan Kolbe, vjernike župe Resuttano (Caltanissetta), talijanske sportaše paraolimpijce s voditeljima i pomoćnicima i te članove grupe Pax Christi International.

Još jednom pozdravljam nove pitomce Urbanova zavoda (Collegio Urbano) s kojima sam se jutros susreo.

U sljedeći petak, 18. listopada, Zaklada „Pomoć Crkvi u nevolji“ organizira molitvenu inicijativu „Milijun djece moli krunicu za mir u svijetu“. Hvala svim dječacima i djevojčicama koji će u njoj sudjelovati! Pridružimo im se i povjerimo zagovoru Majke Božje – čiju godišnjicu posljednjeg ukazanja u Fatimi obilježavamo danas – povjerimo Gospinu zagovoru izmučenu Ukrajinu, Mjanmar, Sudan i stanovništva drugih zemalja koja trpe zbog rata i raznih oblik nasilja i bijede.

Pozdravljam djecu Bezgrješne. Vidim poljske, brazilske, argentinske, ekvadorske, francuske zastave... pozdravljam sve!

Svima želim ugodnu nedjelju. I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!