Isus je svjetlost koja nas otvara Božjoj ljubavi

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu Četvrtku korizmenu nedjelju euharistijska liturgija započinje ovim pozivom: „Veseli se, ,Jeruzaleme…“ (usp. Iz 66, 10). Koji je razlog tog veselja, te radosti? Usred korizme, koji je razlog te radosti? To nam kaže današnje Evanđelje: Bog „je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv ;3, 16). Ova radosna poruka srce je kršćanske vjere: Božja je ljubav našla svoj vrhunac u darivanju Sina slabom i grešnom čovječanstvu. Dao nam je svoga Sina, nama, svima nama.

To je ono što proizlazi iz noćnog dijaloga između Isusa i Nikodema, dio kojeg se donosi u tekstu današnjeg Evanđelja (usp. ;Iv ;3, 14-21). Nikodem je, kao i svaki pripadnik izraelskog naroda, iščekivao Mesiju, identificirajući ga u snažnom čovjeku koji će svijet suditi moćnom rukom. Isus, međutim, dovodi to očekivanje u krizu predstavljajući se pod tri vida: ;Sina Čovječjeg ;uzdignutog na križu; ;Sina Božjega ;poslana na svijet radi spasenja; te ;svjetlosti ;koja luči one koji slijede istinu od onih koji slijede laž. Pogledajmo izbliza ta tri vida: Sin Čovječji, Sin Božji i svjetlost.

Isus se predstavlja prije svega kao ;Sin Čovječji ;(rr. 14-15). Tekst aludira na izvješće o mjedenoj zmiji (usp. ;Br ;21, 4-9), koju je, jer je Bog tako htio, Mojsije podigao u pustinji kad su narod napadale zmije otrovnice; koga bi ugrizle pogledao bi mjedenu zmiju i ozdravljao. Slično tome, Isus je uzdignut na križ i onaj tko vjeruje u njega biva ozdravljen od grijeha i živi.

Drugi vid jest ;Božji Sin ;(r. 16-18). Bog Otac ljubi muškarce i žene do te mjere da „daje“ svoga Sina: dao ga je u utjelovljenju i dao ga je predavši ga smrti. Svrha je Božjeg dara vječni život ljudi: Bog, naime, šalje svoga Sina na svijet ne da ga osudi, nego da se svijet spasi po Isusu. Isusovo poslanje je poslanje spasenja, spasenja za sve.

Treće ime koje Isus sebi pripisuje jest „svjetlost“ (r. 19-21). U Evanđelju se kaže: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost“ (r. 19). Isusov dolazak na svijet povlači za sobom jedan izbor: onaj tko odabere tamu ide ususret kazni osude, tko pak odabere svjetlost imat će sud spasenja. Sud je uvijek posljedica slobodnog izbora svakog pojedinca: tko čini zlo traži tamu, zlo se uvijek skriva, pokriva. Tko čini istinu, odnosno dobra djela, dolazi na svjetlost, putovi života su mu obasjani svjetlošću. Tko hodi u svjetlosti, tko se približi svjetlosti, ne može činiti ništa drugo doli dobra djela. Svjetlost nas potiče činiti dobra djela. To je ono što smo pozvani činiti s više zalaganja tijekom korizme: prihvaćati svjetlost u svojoj savjesti kako bismo otvorili svoja srca beskrajnoj Božjoj ljubavi, njegovu milosrđu punom nježnosti i dobrote, njegovom oprostu. Ne zaboravite da Bog uvijek oprašta, uvijek, ako ga ponizno molimo za oproštenje. Dovoljno je samo tražiti oprost i On oprašta. Tako ćemo pronaći istinsku radost i moći ćemo se radovati Božjem oproštenju koje obnavlja i daje život.

Neka nam Presveta Marija pomogne da se ne bojimo dopustiti da nas Isus „dovede u krizu“. To je zdrava kriza za naše ozdravljenje; da naša radost bude potpuna.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

prije deset godina započeo je krvavi sukob u Siriji koji je prouzročio jednu od najtežih humanitarnih katastrofa u našem dobu: nepoznati broj poginulih i ranjenih, milijuni izbjeglica, tisuće nestalih, razaranja, nasilja svake vrste, neizmjerne patnje za svekoliko stanovništvo, osobito za najranjivije kao što su djeca, žene i starije osobe. Još jednom upućujem usrdni apel sukobljenim stranama da jasno pokažu znakove dobre volje kako bi se iscrpljenom stanovništvo dao tračak nade. Nadam se također odlučnom i novom, konstruktivnom i solidarnom, zalaganju međunarodne zajednice tako da se, nakon što se odlože oružja, prione obnovi društva u kojem vladaju razdori i pokrene obnovu i ekonomski oporavak. Molimo svi Gospodina da tolika patnja u ljubljenoj i mučeničkoj Siriji ne bude zaboravljena i da naša solidarnost oživi nadu. Pomolimo se zajedno za ljubljenu i mučeničku Siriju. Zdravo Marijo…

Idući petak, 19. ožujka, na svetkovinu sv. Josipa započinje ;Godina obitelji Amoris laetitia: posebna godina za rast u obiteljskoj ljubavi. Pozivam na obnovljeni i kreativni pastoralni zanos kako bi se obitelj stavilo u središte Crkve i društva. Molim da svaka obitelj uzmogne u vlastitom domu osjetiti živu prisutnost Nazaretske obitelji koja će naše male domaće zajednice ispuniti iskrenom i velikodušnom ljubavlju, tim izvorom radosti također u kušnjama i teškoćama.