Isus nas poučava unutarnjoj slobodi

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (usp. Mk 9, 38-43.45,47-48) predstavlja nam jedan od onih vrlo poučnih detalja iz Isusova života s njegovim učenicima. Ovi su vidjeli su kako neki čovjek, koji nije bio dio grupe Isusovih sljedbenika, istjeruje zloduhe u Isusovo ime te su mu stoga htjeli to zabraniti. Ivan, nošen revnim oduševljenjem tipičnim za mladog čovjeka, izvješćuje o tome Učitelja tražeći njegovu podršku; ali Isus, naprotiv, odgovara: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je“ (r. 39-40).

Ivan i drugi učenici očituju stav zatvaranja pred nečim što se ne uklapa u njihove sheme. U ovom slučaju je riječ o činu – iako po sebi dobrom – osobe koja je „izvan“ kruga sljedbenika. Isus se, naprotiv, pokazuje vrlo slobodnim, potpuno otvorenim slobodi Duha Božjega, koji u svom djelovanju nije ograničen nikakvim granicama i nikakvom ogradom. Isus želi poučiti svoje učenike, a i nas danas, toj unutarnjoj slobodi.

Dobro će nam doći razmišljati o ovoj zgodi i izvršiti mali ispit savjesti. Stav Isusovih učenika je vrlo ljudski, vrlo uobičajen i možemo ga naći u kršćanskim zajednicama svih vremena, vjerojatno i u sebi samima. U dobroj vjeri, štoviše, s revnošću, htjela bi se zaštititi autentičnost nekog iskustva, štiteći utemeljitelja ili vođu od lažnih imitatora. Ali istodobno postoji i kao neki strah od „konkurencije“ – a to je loše, taj strah od konkurencije -, da bi netko mogao preoteti nove sljedbenike te se ne može cijeniti ono što drugi čine: to nije dobro jer „nije od naših“, kažu. To je oblik autoreferencijalnosti. Štoviše, ovdje se krije korijen prozelitizma. A Crkva – rekao je papa Benedikt – ne raste po prozelitizmu, već po privlačnosti, to jest raste po svjedočanstvu koje se daje drugima snagom Duha Svetoga.

Velika Božja sloboda u darivanju nama predstavlja izazov i poticaj na promjenu naših stavova i naših odnosa. To je poziv koji nam Isus danas upućuje. On nas poziva da ne razmišljamo u kategorijama „prijatelj/neprijatelj“, „mi/oni“, „oni koji su unutra/oni koji su vani“, „moj/tvoj“, nego da idemo dalje, da otvorimo srce da bismo prepoznali prisutnost i djelovanje Boga i u neuobičajenim i nepredvidljivim sredinama i u ljudima koji nisu dio našeg kruga. Radi se o tome da trebamo više biti pozorni na istinitost dobra, lijepoga i istinskog koje se ostvaruje, no na ime i porijeklo onoga koji to čini. I – kao što nam sugerira ostatak teksta današnjeg Evanđelja – umjesto da sudimo druge, moramo preispitati sebe same i „odsjeći“ bez kompromisa sve što može sablazniti najslabije u vjeri.

Neka nam Djevica Marija, uzor poučljivog prihvaćanja Božjih iznenađenja, pomogne prepoznati znakove Gospodinove prisutnosti u našoj sredini, otkrivajući ga gdje god se očituje, pa i u najnevjerojatnijim i najneobičnijim situacijama. Neka nas nauči ljubiti našu zajednicu bez ljubomore i zatvorenosti, uvijek otvoreni širokom obzoru djelovanja Duha Svetoga.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, izražavam svoju blizinu stanovništvu otoka Sulawesi, u Indoneziji, pogođenog jakim cunamijem. Molim za poginule – kojih je na žalost mnogo – za ozlijeđene i za one koji su izgubili svoje domove i posao. Neka Gospodin utješi i podrži napore onih koji su uključeni u dopremanje pomoći. Pomolimo se zajedno za našu braću na otoku Sulawesi: Zdravo, Marijo…

Danas je u Marseillesu blaženim proglašen dijecezanski svećenik Jean-Baptiste Fouque, koji je čitav život bio zamjenik župnika. Lijep primjer za častohlepne koji se pod svaku cijenu žele domoći položaja! Živio je na prijelazu s devetnaestog na dvadeseto stoljeće, promicao brojna socijalna i društvena djela u korist mladih ljudi, starijih, siromašnih i bolesnih. Neka nas primjer i zagovor ovog apostola milosrđa podupru u predanom zalaganju na prihvaćanju i dijeljenju sa najslabijima i najbjednijima. Molim pljesak za novog blaženika Jean-Baptistu!