Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove Druge korizmene nedjelje stavlja nam pred oči zgodu o Isusovu preobraženju (usp. Mk 9, 2-10).

Nakon što je učenicima najavio svoju muku, Isus uzima sa sobom Petra, Jakova i Ivana, uzlazi na visoku goru i tamo se tjelesno očituje u svem svom sjaju. Tako im otkriva smisao svega onoga što su zajedno proživjeli do toga trenutka. Naviještanje Božjeg kraljevstva, opraštanje grijeha, ozdravljenja i znamenja koja je učinio bile su iskre jednog većeg svjetla: Isusova svjetla, svjetla koje jest Isus. S toga svjetla učenici ne bi smjeli nikada više odvraćati pogled, posebno u trenucima kušnje, kao što su oni koji se bliže kako se bliži muka.

To je poruka: nikada ne skidati pogled sa Isusova svjetla. Pomalo kao što su nekoć činili težaci koji su, dok bi orali polja, usmjeravali pogled na točno određenu točku pred sobom i, držeći pogled čvrsto uperen u cilj, za sobom ostavljali ravne brazde. To smo pozvani činiti mi kršćani na putu života: imati uvijek pred očima Kristovo svjetlom obasjano lice, ne odvraćati nikad pogleda od Isusa.

Braćo i sestre, otvorimo se Isusovu svjetlu! On je ljubav i život bez kraja. Na životnim, katkad mukotrpnim, putovima tražimo njegovo lice, puno milosrđa, vjernosti, nade! U tome nam pomažu molitva, slušanje Božje riječi, sakramenti: molitva, slušanje Božje riječi i sakramenti pomažu nam držati oči čvrsto uprte u Isusa. I to je dobra odluka za korizmu: njegovati otvorene poglede, postati „tražitelji svjetla“, tražitelji Isusova svjetla u molitvi i osobama.

Zapitajmo se, dakle: držim li na svom životnom putu pogled čvrsto uperen u Krista koji me prati? I da bih to učinio, dajem li prostora šutnji, molitvi, klanjanju? Na kraju, tražim li svaki tračak Isusova svjetla koja se odražava u meni i u svakom bratu i sestri koje susrećem? I sjetim li se zahvaliti Gospodinu za to?

Neka nam Marija, obasjana Božjim svjetlom, pomogne držati pogled čvrsto uprt u Isusa i gledati jedni druge s povjerenjem i ljubavlju.

___________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Jučer, 24. veljače, s tugom u srcu smo se spomenuli druge godišnjice početka rata velikih razmjera u Ukrajini. Koliko žrtava, ranjenih, razaranja, tjeskoba, plača u razdoblju koje se strahovito odužilo i kojemu se još ne nazire kraj! To je rat koji ne samo da pustoši taj dio Europe, već oslobađa globalni val straha i mržnje. Dok ponovno izražavam svoju najiskreniju privrženost napaćenom ukrajinskom narodu i molim za sve, posebno za mnogobrojne nevine žrtve, molim da se iznađe onu trunku čovjekoljublja koja omogućuje stvaranje uvjeta za diplomatsko rješenje u potrazi za pravednim i trajnim mirom. Braćo i sestre, ne zaboravimo moliti za Palestinu, za Izrael i za mnoge ratom razdirane narode, te konkretno pomagati onima koji pate! Mislimo na toliku patnju, mislimo na ranjenu, nevinu djecu.

Sa zabrinutošću pratim porast nasilja u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo. Pridružujem se pozivu biskupa na molitvu za mir, izražavajući nadu u prekid sukobâ i traženje iskrenog i konstruktivnog dijaloga.

Sve češće otmice koje se događaju u Nigeriji izazivaju zabrinutost. Izražavam svoju blizinu nigerijskom narodu u molitvi, nadajući se da će raditi na tome da se što više suzbije širenje tih zlodjela.

Izražavam također svoju blizinu stanovništva Mongolije, pogođenom snažnim valom hladnoće, koji uzrokuje ozbiljne humanitarne posljedice. I ta ekstremna pojava također je znak klimatskih promjena i njezinih učinaka. Klimatska kriza je globalni društveni problem, koji ima duboki utjecaj na živote mnoge braće i sestara, posebno najosjetljivijih: molimo za to da se donose mudre i hrabre odluke kako bi se pridonijelo brizi za stvoreni svijet.

Pozdravljam sve vas, vjernike iz Rima i raznih dijelova svijeta, a posebno hodočasnike iz Jaéna (Španjolska), mlade rumunjske grkokatolike iz Pariza, pripadnike neokatekumenskih zajednica iz Poljske, Rumunjske i Italije.

Pozdravljam predstavnike sjemeništa Pontificio Seminario Campano Interregionale iz Posillipa, zatim Tajništva Međunarodnog foruma Katoličke akcije, izviđače iz Paliana i krizmanike iz Lastra Signe, Torre Maine i Gorzana.

Pozdravljam i članove Talijanskog saveza za rijetke bolesti, Kulturnog kluba „Reggio Ricama“, članove Pokreta nenasilja i volontere Udruge N.O.E.T.A.A. Pozdravljam i djecu Bezgrješne.

Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i do viđenja.