Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, Prve nedjelje došašća, u kratkom evanđelju koje nam liturgija stavlja pred oči (usp. Mk 13, 33-37), Isus nam tri puta upućuje jednostavan i izravan poticaj: „Bdijte“ (rr. 33, 35, 37) .

Tema je dakle budnost. Kako bismo je trebali razumjeti? Ponekad o toj kreposti razmišljamo kao o stavu motiviranom strahom od neminovne kazne, kao da će meteorit pasti s neba i prijeti da će se na nas sručiti ako ga ne izbjegnemo na vrijeme. Ali to zasigurno nije smisao kršćanske budnosti!

Isus to prikazuje prispodobom, govoreći o gospodaru koji će se vratiti i njegovim slugama koji ga iščekuju (usp. r. 34). Sluga je u Bibliji „osoba od gospodareva povjerenja“, s kojim često postoji odnos suradnje i naklonosti. Sjetimo se, na primjer, da je Mojsije nazvan slugom Božjim (usp. Br 12, 7) i da Marija također za sebe kaže: „Evo službenice Gospodnje“ (Lk 1, 38). Budnost slugu se ne sastoji, dakle, u strahu, već u želji, u iščekivanju susreta sa svojim gospodarom koji dolazi. Spremni su za njegov povratak zato što ga vole, jer im je stalo da, kad dođe, nađe gostoljubiv i uredan dom: sretni su što će ga ponovno vidjeti, do te mjere da čekaju njegov povratak kao slavlje za cijelu veliku obitelj kojoj pripadaju.

S tim iščekivanjem punim ljubavi želimo se i mi također pripremiti za doček Isusa: na Božić koji ćemo slaviti za nekoliko tjedana; na kraju vremena, kad se vrati u slavi; svakoga dana, dok nam dolazi ususret u Euharistiji, u svojoj Riječi, u braći i sestrama, osobito onima koji su u najvećoj potrebi.

Pripravimo, stoga, brižno, na poseban način u ovim tjednima, dom srca, da bude uredan i gostoljubiv. Bdjeti, naime, znači imati spremno srce. To je stav stražara na noćnoj straži koji ne dà da ga svlada umor, da zaspi, nego ostaje budan čekajući svjetlo koje dolazi. Gospodin je naše svjetlo i lijepo je pripraviti svoje srce da ga dočeka molitvom i iskaže mu gostoprimstvo djelima ljubavi, ta dva čina priprave koji mu, da tako kažemo, daju da se osjeća ugodno. S tim u vezi, priča se da je sveti Martin iz Toursa, čovjek molitve, nakon što je nekom siromahu dao polovicu svog plašta, sanjao Isusa odjevenog upravo u taj dio plašta koji je darovao. Evo lijepog programa za došašće: susresti Isusa koji dolazi u svakom bratu i sestri koji nas trebaju i podijeliti s njima ono što možemo: slušanje, vrijeme i konkretnu pomoć.

Predragi, dobro nam je danas zapitati se kako pripraviti gostoljubivo srce za Gospodina. To možemo učiniti tako da pristupimo njegovu oproštenju, njegovoj Riječi, njegovu Stolu, pronalazeći vremena za molitvu, prihvaćajući ga u onima koji su u potrebi. Njegujmo iščekivanje Gospodina ne dopuštajući da nas u tome rastresaju mnoge beskorisne stvari i bez kukanja, nego neka nam srce bude budno, tj. željno njega, budno i spremno, nestrpljivo za susret s njim.

Neka nam Djevica Marija, žena čekanja, pomogne primiti njezina Sina koji dolazi.

________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

u Izraelu i Palestini situacija je ozbiljna. Žalosno je što je primirje prekinuto: to znači smrt, uništenje, bijedu. Mnogi taoci su oslobođeni, ali mnogi su još uvijek u Gazi. Mislimo na njih, na njihove obitelji koje su vidjele svjetlo, nadu da će ponovno zagrliti svoje voljene. U Gazi ima mnogo patnje; nedostaje osnovnih potrepština. Nadam se da će svi uključeni moći što prije postići novi sporazum o prekidu vatre i pronaći rješenja različita od oružja, pokušavajući slijediti hrabre puteve do mira.

Jamčim svoje molitve za žrtve napada koji se jutros dogodio na Filipinima, gdje je bomba eksplodirala tijekom mise. Izražavam svoju blizinu obiteljima, ljudima iz Mindanaoa koji su već toliko propatili.

Premda iz daleka, s velikom pažnjom pratim radove COP-a 28 u Dubaiju. Blizu sam. Ponavljam svoj apel da na klimatske promjene odgovorimo konkretnim političkim promjenama: klonimo se uskogrudnih partikularizma i nacionalizma, shema iz prošlosti, i prihvatimo zajedničku viziju, posvećujući se svi i sada, bez odlaganja, potrebnom globalnom ekološkom obraćenju .

Danas je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Prihvaćati i uključivati one koji žive to stanje pomaže cijelom društvu da postane humanije. U obiteljima, u župama, u školama, na poslu, u sportu: učimo cijeniti svakoga s njegovim kvalitetama i sposobnostima i nikoga ne isključujmo.

Srdačno pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i drugih dijelova svijeta, posebno vas Poljake koji sudjelujete u događajima organiziranim u Rimu u čast mučeničke obitelji Ulma, koja je nedavno proglašena blaženom.

Pozdravljam sve hodočasnike i župne skupine iz Firence, Siene, Brindisija, Cosenze i Adrana.

Svima želim ugodnu nedjelju i dobar adventski hod. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!