Prava moć jest služiti, a kraljevati znači ljubiti

Draga braćo i sestre, dobar dan! Sretan vam blagdan!

Danas, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, Evanđelje nam ponovno pred oči stavlja dijalog između nje i rođakinje Elizabate. Kad Marija ulazi u kuću i pozdravlja Elizabetu, ova joj kaže: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Te riječi, pune vjere, radosti i divljenja, ušle su u Zdravomariju. Svaki put kad molimo tu tako lijepu i blisku molitvu činimo što i Elizabeta: pozdravljamo Mariju i blagoslivljamo je, jer nam ona donosi Isusu.

Marija prihvaća Elizabetin blagoslov i odgovara hvalospjevom, koji je dar nama, cijeloj povijesti, a to je Magnificat. Taj hvalospjev bismo mogli nazvati „pjesmom nade“. To je hvalospjev hvale i klicanja zbog velikih stvari koje je Gospodin učinio u njoj, ali Marija ide dalje: promatra Božje djelo u čitavoj povijesti svoga naroda. Kaže, na primjer, da Gospodin „silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne“ (rr. 52-53). Slušajući te riječi mogli bismo se zapitati: ne pretjeruje li možda malo Djevica, opisujući svijet koji ne postoji? Naime, ono što govori, čini se, ne odgovara stvarnosti; dok ona govori, moćnici nisu zbačeni s prijestolja: strašni Herod, na primjer, čvrsto sjedi na svome prijestolju. I siromašni i gladni ostaju takvi, dok bogati nastavljaju uživati u svom blagostanju.

Što, dakle, znači taj Marijin hvalospjev? Koje značenje ima? Ona ne želi sastaviti kroniku svoga vremena – ta nije novinarka! – nego nam želi poručiti nešto mnogo važnije: da je Bog, po njoj, inaugurirao povijesnu prekretnicu, definitivno uspostavio novi poredak stvari. Ona, mala i ponizna, je uzdignuta i – danas to slavimo – uznesena u slavu Neba, dok je moćnicima ovoga svijeta suđeno ostati praznih ruku. Sjetite se prispodobe o onom bogatašu pred čijim je vratima bio prosjak Lazar. I kako je to završilo? Osta on praznih ruku. Drugim riječima, Majka Božja najavljuje radikalnu promjenu, preokret vrijednostî. Dok razgovara s Elizabetom, noseći u svojoj utrobi Isusa, anticipira ono što će njezin Sin reći, kad bude proglasio blaženima siromašne i ponizne, a opominjao bogate i one koji se oslanjaju na vlastitu samodostatnost. Djevica, dakle, tim hvalospjevom, tom molitvom izriče proroštvo: prorokuje da nisu na prvome mjestu moć, uspjeh i novac, nego služenje, poniznost i ljubav. Gledajući nju u slavi, shvaćamo da prava moć jest služenje – ne zaboravimo to: prava moć jest služenje – a kraljevati znači ljubiti. I da je to put koji vodi u Nebo.

Gledajući same sebe možemo se zapitati: dotiče li taj proročki preokret koji je najavila Marija moj život? Vjerujem li da ljubiti znači kraljevati i da je u služenju moć? Da je cilj mojega života nebo, raj? Ili se brinem samo da ga dobro proživim, brinem se samo za zemaljsko, materijalno? Nadalje, dok promatram zbivanja u svijetu, puštam li se uhvatiti u klopku pesimizma ili, poput Djevice, znadem otkriti na djelu Boga koji, kroz krotkost i malenost, čini velike stvari? Braćo i sestre, Marija danas pjeva nadu i ponovno u nama pali plamen nade, u njoj vidimo cilj puta. Ona je prvo stvorenje koje čitavim svojim bićem, dušom i tijelom, pobjedonosno kroji cilj Neba. Pokazuje nam da je Nebo nadohvat ruke. Kako to!? Da, Nebo je nadohvat ruke, ako i mi ne podlegnemo grijehu, ako ponizno slavimo Boga i velikodušno služimo drugima. Ne podleći grijehu. Ali netko bi mogao reći: „Ali, oče, ja sam slab“. – „Gospodin ti je uvijek blizu, zato što je milosrdan“. Ne zaboravi koji je Božji stil: blizina, suosjećanje i nježnost. On nam je uvijek blizu svojim stilom. Ona, naša Majka, uzima nas za ruku, prati nas u slavi, poziva nas da se radujemo misleći na raj. Blagoslivljajmo Mariju svojom molitvom i isprosimo od nje proročki pogled, koji je kadar nazrijeti Nebo na zemlji.

____________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja: obitelji, župne skupine, udruge. Posebno pozdravljam mlade iz Veronske biskupije koji rade u školskom kampu kao i djecu Bezgrešne.

Sretnu svetkovinu Velike Gospe želim vama ovdje prisutnima, onima koji su na godišnjem odmoru, kao i mnogima koji si ne mogu priuštiti vrijeme odmora, usamljenima i bolesnima. Nemojmo ih zaboraviti! Ovih dana također sa zahvalnošću mislim na one koji osiguravaju osnovne usluge za zajednicu. Hvala što radite za nas.

Na današnji dan posvećen Majci Božjoj, pozivam one koji imaju tu mogućnost da posjete neko marijansko svetište kako bi štovali našu nebesku Majku. Mnogi Rimljani i hodočasnici odlaze u Svetu Mariju Veliku da se pomole pred slikom Salus populi romani. Tamo se nalazi kip Djevice Kraljice mira, koji je postavio papa Benedikt XV. Nastavimo se utjecati zagovoru Majke Božje da Bog podari svijetu mir i posebno molimo za ukrajinski narod.

Sretan blagdan svima! Ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!