Index   Back Top Print

[ AR  - DE  - EN  - ES  - FR  - HR  - IT  - PT ]

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji

Nedjelja, 19. veljače 2017.

[Multimedia]


 

Kršćanska ljubav predstavlja uzvišenije ostvarenje pravde

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju ove nedjelje (Mt 5, 38-48) – jedan od tekstova koji na najbolji način izražavaju „kršćansku" revoluciju – Isus nam pokazuje put istinske pravednosti po zakonu ljubavi koji nadilazi zakon osvete, koji traži „oko za oko, zub za zub". To drevno pravilo nalagalo je da se prekršitelju nanese isto zlo kakvo je on svojim postupkom učinio: smrt onom koji je ubio, sakaćenje onoga koji je nekoga ranio i tako redom. Isus ne traži od svojih učenika da trpe zlo, već da na zlo ne uzvraćaju novim zlom, već dobrom. Jedino se tako prekida lanac zla: jedno zlo vodi do drugog zla, ono do drugoga, ovo opet do drugoga … Prekida se taj lanac zla i stvari se doista mijenjaju. Zlo je zapravo „praznina", prostor ispražnjen dobrom, a prazninu ne možeš ispuniti drugom prazninom, već samo „puninom", odnosno dobrom. Osveta nikada ne dovodi do rješavanja sukobâ. "Kako ti meni, tako ja tebi": time se nikada ne rješava konflikt niti je to kršćanski.

Prema Isusu odbacivanje nasilja može ponekad uključivati i odustajanje od legitimnog prava, te navodi nekoliko primjera: okrenuti drugi obraz, ustupiti vlastitu odjeću ili novac, prihvaćati druge žrtve (usp. rr. 39-42). No to odricanje ne znači da bi se zahtjeve pravde trebalo zanemarivati ili da bi im se trebalo protusloviti; naprotiv, kršćanska ljubav koja se na poseban način očituje u milosrđu, predstavlja uzvišenije ostvarenje pravde. Ono čemu nas Isus želi poučiti jest da trebamo jasno lučiti pravdu od osvete. Razlikovati pravdu od osvete. Osveta nije nikada pravedna. Smijemo tražiti pravdu; naša je dužnost pravedno postupati. No zabranjeno nam je osvećivati se ili na bilo koji način poticati na osvetu, jer je ona izraz mržnje ili nasilja.

Isus ne želi predložiti novi građanski poredak, već radije zapovijed ljubavi prema bližnjemu, koja uključuje i ljubav prema neprijatelju: „Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone" (r. 44). A to nije lako. Te riječi ne treba shvaćati kao prihvaćanje zla koje čini neprijatelj, već je to poziv na viši pogled, na velikodušnost koja je slična onoj Nebeskog Oca koji – kaže Isus – „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima" (r. 45). I neprijatelj je čovjek, stvoren kao takav na sliku Božju, iako je ta slika sada okaljana čovjeka nedostojnim i zlim ponašanjem.

Kada govorimo o „neprijateljima" ne smijemo misliti samo na tko zna koje ljude koji su različiti ili daleko od nas; govorimo također o nama samima, jer i mi sami možemo ući u sukob sa svojim bližnjima, a ponekad i sa članovima obitelji. Koliko je samo neprijateljstava u obiteljima, koliko ih je samo! Razmišljajmo o tome. Neprijatelji su također oni koji govore loše o nama, koji nas kleveću i čine nam nepravde. A to nije lako probaviti. Svima njima smo pozvani odgovoriti dobrom, koje također ima svoje strategije nadahnute ljubavlju.

Neka nam Blažena Djevica Marija pomogne slijediti Isusa na tom teškom putu, na kojem se doista veliča ljudsko dostojanstvo i na kojem živimo kao sinovi našeg Oca koji je na nebesima. Neka nam pomogne provoditi u djelo strpljivost, dijalog, praštanje kako bismo tako postali tvorci i zajedništva i graditelji bratstva u našem svakodnevnom životu, a naročito u našoj obitelji.


Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

nastavljaju nažalost pristizati vijesti o nasilnim i brutalnim sukobima u pokrajini Središnji Kasai u Demokratskoj Republici Kongo. Osjećam duboku bol zbog žrtava, naročito zbog tolike djece koju su otima iz njihovih obitelji i škola i koristi kao vojnike. Djeca-vojnici – to je tragedija. Jamčim svoju blizinu žrtvama i molim za njih kao i za djelatnike crkvenih ustanova i humanitarnih organizacija, koji djeluju na tome teškom području. Ponovno usrdno apeliram na svijest i odgovornost kongoanskih vlasti i međunarodne zajednice da poduzmu odgovarajuće i blagovremene odluke kako bi se pomoglo toj našoj braći i sestrama.

Molimo za njih i za sve one koji također u drugim dijelovima afričkoga kontinenta i svijeta trpe zbog nasilja i rata. U mislima sam posebno s dragim stanovnicima Pakistana i Iraka, koji su proteklih dana pogođeni okrutnim terorističkim napadima. Molimo za žrtve, ranjene i za članove njihovih obitelji. Molimo gorljivo za svako srce koje je otvrdnulo zbog mržnje da se obrati na mir u skladu s Božjom voljom. Pomolimo se nakratko u tišini. [Zdravo Marijo…]



Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana