Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Evanđelje današnje liturgije govori nam o Kraljevstvu Božjem kroz sliku sjemena (usp. Mk 4, 26-34). Isus se tom usporedbom služi više puta (usp. Mt 13, 1-23; Mk 4, 1-20; Lk 8, 4-15), a danas to čini pozivajući nas posebno na razmišljanje o važnom stavu: iščekivanju s pouzdanjem.

Naime, zemljoradnik dok sije ma koliko bacao izvrsno i obilno sjeme i ma koliko dobro pripremio zemlju, biljke ne proklijaju odmah: treba vremena i potrebna je strpljivost. Stoga je prijeko potrebno da nakon sjetve zna čekati s povjerenjem, kako bi omogućio sjemenkama da se otvore u pravo vrijeme i izdancima da izbiju iz zemlje i izrastu dovoljno jaki da na kraju zajamče obilnu žetva (usp. rr. 28-29). Pod zemljom se čudo već događa (usp. r. 27), događa se ogroman razvoj, ali je nevidljiv, potrebno je strpljenje, a u međuvremenu je potrebno nastaviti okopavati tlo, zalijevati ga i plijeviti, čak i iako se na površini čini da se ništa ne događa.

Tako je i s Kraljevstvom Božjim. Gospodin u nas stavlja sjeme svoje Riječi i svoje milosti, dobro i obilno sjeme, a zatim, ne prestajući nas pratiti, strpljivo čeka. Nastavlja se brinuti o nama, s povjerenjem Oca, ali nam daje vremena – Gospodin je strpljiv – da se sjeme otvori, raste i razvija dok ne donese plod dobrih djela. A to je zato što on želi da na njegovoj njivi ništa ne bude izgubljeno, da sve dostigne punu zrelost; želi da svi rastemo kao klasje puno žita.

I ne samo to. Time nam Gospodin daje primjer: uči i nas s pouzdanjem sijati Evanđelje tamo gdje jesmo, a zatim čekati da posijano sjeme izraste i donese plod u nama i u drugima, ne obeshrabrujući se i ne prestajući se uzajamno podržavati i pomagati jedni drugima pa i tamo gdje, unatoč našim naporima, ne vidimo odmah rezultate. Često, naime, i među nama, neovisno o onom što se vidi izvana, čudo se već događa i u svoje će vrijeme uroditi obilnim plodovima!

Stoga se možemo zapitati: sijem li u sebi Riječ? Sijem li i ja sam s pouzdanjem Riječ Božju u sredinama u kojima živim? Jesam li strpljiv u čekanju ili se obeshrabrim jer ne vidim odmah rezultate? I znam li sve u miru povjeriti Gospodinu, dajući ujedno najbolje od sebe u naviještanju evanđelja?

Neka nam Djevica Marija, koja je prihvatila i učinila da u njoj izraste sjeme Riječi, pomogne da budemo velikodušni i sijači evanđelja puni pouzdanja.

__________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

U Krakovu je jučer blaženim proglašen Mihael Rapacz, svećenik i mučenik, pastir po srcu Kristovu, vjeran i velikodušan svjedok evanđelja koji je doživio i nacističke i sovjetske progone, te odgovorio darom života. Molim vas za pljesak novom blaženiku!

Nastavljaju stizati tužne vijesti o sukobima i pokoljima u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo. Upućujem apel tamošnjim vlastima i međunarodnoj zajednici da učine sve kako bi se zaustavilo nasilje i zaštitili životi civila. Među žrtvama mnogo je kršćana ubijenih in odium fidei. Oni su mučenici. Njihova je žrtva sjeme koje klija i donosi plod te nas uči hrabro i dosljedno svjedočiti Evanđelje.

Nemojmo prestati moliti za mir u Ukrajini, u Svetoj zemlji, u Sudanu, Mjanmaru i svugdje gdje se trpi zbog rata.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike! Posebno pozdravljam vjernike iz Libanona, Egipta i Španjolske; polaznike „Londonske oratorijske škole“ (London Oratory School); vjernike iz Biskupije Opole u Poljskoj i vjernike dijeceze Budimpešta-Albertfalva; sudionike Europskog foruma laikâ na temu „Vjera, umjetnost i sinodalnost“ kao i skupinu majki iz kongoanske katoličke zajednice u Rimu. Te mame dobro pjevaju! Volio bih vas još čuti kako pjevate.

Pozdravljam vjernike iz Carinija, Catanije, Siracuse i Messine; prvopričesnike iz Mestrina, krizmanike iz Castelsarda (Sassari), iz Bolgarea (Bergamo) i Camina (Padova); i na kraju upućujem zahvalu darivateljima krvi, koji su netom proslavili svoj Nacionalni dan.

Sve vas pozdravljam i želim vam svima ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!