Draga braćo i sestre, dobar vam dan!

Današnje nam Evanđelje prikazuje Isusa kako oslobađa osobu opsjednutu „zlim duhom“ (usp. Mk 1, 21-28), koji ga je mučio i zbog kojeg je stalno vikao iz svega glasa (usp. rr. 23.26). To je ono što čini đavao: on želi posjedovati kako bi nam „okovao dušu“. Okovati nam dušu: to želi đavao. Moramo se čuvati „okova“ koji guše našu slobodu. Zato što ti đavao oduzima slobodu, uvijek. Pokušajmo imenovati neke od tih okova koji nam mogu sputavati srce.

Mislim na ovisnosti, koje čovjeka porobljavaju, čine vječito nezadovoljnima, i proždiru energiju, dobra i drage ljude; mislim na prevladavajuće mode, koje tjeraju ljude na sve moguće i nemoguće perfekcionizme, na konzumerizam i hedonizam, koje pretvaraju ljude u robu i narušavaju njihove odnose. I drugi okovi: postoje napasti i uvjetovanosti koje podrivaju čovjekovo samopoštovanje, vedrinu duha i sposobnost da izabere i ljubi život; zatim drugi okov: strah zbog kojeg se na budućnost gleda s pesimizmom, te bezosjećajnost, koja uvijek svaljuje krivnju na druge; a tu je i vrlo ružan okov: idolopoklonstvo moći, koje rađa konflikte i pribjegava oružju koje ubija ili koristi ekonomsku nepravdu i manipulaciju mišlju. Mnogo je okova našem životu.

A Isus je došao osloboditi nas od svih tih okova. A danas, na izazov đavla koji mu viče: „Što ti imaš s nama […]? Došao si da nas uništiš?“ (r. 24), odgovara: „Umukni i iziđi iz njega!“ (r. 25). Isus oslobađa od vlasti đavla. Isus oslobađa od vlasti zla, pazimo, istjeruje đavla ali ne razgovara s njim! Isus nikad nije razgovarao s đavlom; a kad je bio napastovan u pustinji, njegove su riječi bile riječi iz Biblije, nikada dijalog. Braćo i sestre, s đavolom se ne razgovara. Pazite: s đavlom se ne razgovara, jer ako se s njim počne razgovarati, on uvijek pobjeđuje. Budimo na oprezu!

Što, dakle, što učiniti kad se osjećamo napastovanima i pritješnjenima? Pregovarati s đavlom? To ne, s đavlom se ne pregovara. Moramo zazvati Isusa: zazivati ga tamo gdje osjećamo da se okovi zla i straha najjače stežu. Gospodin i danas želi, snagom svoga Duha, ponoviti zloduhu: „Odlazi, ostavi to srce na miru, ne unosi razdor u svijet, obitelji, naše zajednice; pusti ih da žive mirno, da u njima mogu cvasti plodovi moga Duha, a ne tvoji – tako kaže Isus – da među njima vladaju ljubav, radost i blagost, a umjesto nasilja i povika mržnje da bude sloboda i mir, poštivanje i briga za sve“.

Zapitajmo se, dakle: želim li doista slobodu od tih okova koji mi stežu srce? Znam li, nadalje, reći „ne“ napastima zla, prije nego što se uvuku u dušu? Konačno, zazivam li Isusa, dopuštam li mu da djeluje u meni, da me iznutra ozdravi?

Neka nas Sveta Djevica štiti od zla!

_____________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Već tri godine bolni plač i buka oružja zauzimaju mjesto osmijeha koji karakterizira stanovništvo Mjanmara. Pridružujem se stoga glasu nekih burmanskih biskupa, „da se oružje uništenja preobrazi u oruđe za rast u čovječnosti i pravednosti“. Mir je put i pozivam sve uključene strane da poduzmu korake dijaloga i da se zaogrnu razumijevanjem, kako bi zemlja Mjanmar postigla cilj bratskog pomirenja. Neka se dopusti prijevoz humanitarne pomoći tako da se svima osigura ono što im je potrebno.

Neka se isto dogodi i na Bliskom istoku, u Palestini i Izraelu, i posvuda gdje su borbe: neka se poštuje stanovništvo! Uvijek od srca mislim na sve žrtve, posebno civilne, koje je prouzročio rat u Ukrajini. Neka se, molim, poslušaj njihov vapaj za mirom: vapaj naroda koji je umoran od nasilja i želi prestanak rata koji je katastrofa za ljude i poraz za čovječanstvo!

S olakšanjem sam primio vijest o oslobođenju redovnica i drugih osoba koje su s njima otete na Haitiju prošlog tjedna. Tražim da se pusti na slobodu i ostale otete osobe te da prestane svaki oblik nasilja; neka svi daju svoj doprinos mirnom razvoju zemlje, za što je potrebna obnovljena potpora međunarodne zajednice.

Izražavam svoju blizinu sa zajednicom crkve Santa Maria Draperis u Istanbulu, na koju je tijekom mise izvršen oružani napad u kojem je jedna osoba ubijena a nekoliko ih je ozlijeđeno.

Danas je Svjetski dan borbe protiv gube. Potičem one koji su uključeni u pružanje pomoći i društvenu reintegraciju ljudi pogođenih tom bolešću koja je, unatoč opadanju broja oboljelih, još uvijek među onima kojih se ljudi najviše pribojavaju i koja pogađa najsiromašnije i najmarginaliziranije.

Pozdravljam sve vas koji ste došli iz Rima, iz Italije i iz mnogih dijelova svijeta. Poseban pozdrav pitomcima Instituta “Puente Ajuda” iz Olivenze (Španjolska) i pitomcima s Instituta “Sir Michelangelo Refalo” iz Goza.

Sad se obraćam vama, mladići i djevojke iz Katoličke akcije, iz župa i katoličkih škola Rima. Priveli ste kraju „Karavanu mira“ na kojoj ste razmišljali o pozivu da budete čuvari stvorenog svijeta, tog Božjeg dara. Hvala vam na vašoj prisutnosti! I hvala vam na vašem predanom zalaganju oko izgradnje boljeg društva. Poslušajmo sad poruku koju će nam pročitati ovi vaši prijatelji, koji su ovdje pokraj mene.

[čitanje poruke]

Želim svima ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Vidjeli ste kako su dobri ti mladi, djeca Katoličke akcije! Samo hrabro! Dobar tek i vidimo se!