Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, u Evanđelju Isus kaže Šimunu, jednom od Dvanaestorice: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“ (Mt 16, 18). Petar je ime koje ima više značenja: može značiti stijena, kamen ili jednostavno oblutak. I doista ako pogledamo Petrov život nalazimo pomalo ta sva tri vida njegova imena.

Peter je stijena: u mnogim je trenucima jak i postojan, iskren i velikodušan. Ostavlja sve kako bi slijedio Isusa (usp. Lk 5, 11), priznaje ga Kristom, Sinom Boga živoga (Mt 16, 16); baca se u more i hita ususret Uskrslome (usp. Iv 21, 7). Zatim, hrabro i odvažno naviješta Isusa u Hramu, prije i nakon što je uhićen i bičevan (usp. Dj 3, 12-26; 5, 25-42). Tradicija nam također govori o njegovoj postojanosti pred mučeništvom koje se dogodilo upravo ovdje (usp. Klement Rimski, Poslanica Korinćanima, V,4).

Petar je, međutim, i kamen: on je stijena i ujedno kamen, prikladan za to da pruži podršku drugima: kamen koji, utemeljen na Kristu, služi kao oslonac braći u izgradnji Crkve (usp. 1 Pt 2, 4-8; Ef 2, 19-22). To također nalazimo u njegovu životu: on se na Isusov poziv odaziva zajedno s Andrijom, svojim bratom, Jakovom i Ivanom (usp. Mt 4, 18-22); potvrđuje spremnost apostolâ da slijede Gospodina (usp. Iv 6, 68); brine se za one koji pate (usp. Dj 3, 6), promiče i potiče zajedničko naviještanje Evanđelja (usp. Dj 15, 7-11). On je „kamen“, pouzdana uporišna točka za čitavu zajednicu.

Petar je stijena, on je kamen i ujedno oblutak: često izlazi na vidjelo njegova malenost. Ponekad ne razumije što Isus čini (usp. Mk 8, 32-33; Iv 13, 6-9). Kod Isusova uhićenja dopustio je strahu da ga obuzme i zanijekao ga je, a zatim se pokajao i gorko plakao (usp. Lk 22, 54-62), ali nije smogao hrabrosti stajati pod križem. Zatvorio se s ostalima u dvoranu Posljednje večere, iz straha da ne bude uhvaćen (usp. Iv 20, 19). U Antiohiji mu je neugodno biti s obraćenim poganima – i Pavao ga poziva da u vezi s tim bude dosljedan (usp. Gal 2, 11-14). Napokon, prema predaji koja je do nas došla preko romana Quo vadis, pokušava pobjeći od mučeništva, ali na putu susreće Isusa i nalazi hrabrosti da se vrati natrag.

U Petru nalazimo sve to: snagu stijene, pouzdanost kamena i malenost običnog oblutka. On nije nadčovjek: on je čovjek poput nas, poput svakoga od nas, koji velikodušno kaže „da“ Isusu u svojoj nesavršenosti. Ali upravo tako u njemu – kao i kod Pavla i kod svih svetaca – pokazuje se da je Bog taj koji nas čini jakim svojom milošću, ujedinjuje nas svojom ljubavlju i oprašta nam svojim milosrđem. I upravo tim pravim čovještvom Duh oblikuje Crkvu. Sveti Petar i Pavao bili su pravi ljudi i mi, danas više nego ikad, trebamo prave ljude.

Zavirimo sad u svoju nutrinu i postavimo si nekoliko pitanja polazeći od stijene, kamena i oblutka. Od stijene: ima li u nama žara, gorljivosti, strasti za Gospodina i za evanđelje ili je posrijedi nešto što se lako osipa i mrvi? Nadalje, jesmo li kamenje, ne kamen spoticanja nego gradivni kamen za Crkvu? Radimo li na jedinstvu, zanimamo li se za druge, posebno za najslabije? Na kraju, razmišljajući o oblutku: jesmo li svjesni svoje malenosti? I nadasve: povjeravamo li se u slabosti Gospodinu, koji čini velika djela s onim koji je malen i iskren?

Neka nam Marija, Kraljica apostola, pomogne nasljedovati snagu, velikodušnost i poniznost svetih Petra i Pavla!

_____________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

srdačan pozdrav i posebnu čestitku upućujem Rimljanima, na blagdan svetih zaštitnika Petra i Pavla! Zahvaljujem članovima udruge Pro Loco iz Rima, koja je tim povodom organizirala povijesni festival cvijeća Infiorata, koji su priredili vješti cvjetni aranžeri iz raznih podružnica Pro Loco Italija i koji je sada prispio svom desetom izdanju: vidim odavde nekoliko... Postavljeni su prekrasni cvjetni tepisi nadahnuti mirom i to nam govori da se ne smijemo umarati moliti za mir, posebno za ukrajinski narod, koji je u mom srcu svaki dan.

Još jednom upućujem svoje pozdrave izaslanstvu Ekumenskog carigradskog patrijarhata koje je sudjelovalo u današnjem slavlju i šaljem zagrljaj svom dragom bratu Njegovoj Svetosti Bartolomeju.

Pozdravljam sve vas, počevši od vjernika koji su došli slaviti sa svojim nadbiskupima metropolitima, za koje sam jutros blagoslovio palije; zatim grupe iz Brazila, Hrvatske, Meksika, Nikaragve, Poljske, Sjedinjenih Američkih Država te iz raznih talijanskih mjesta.

Svima želim sretan blagdan i, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!