Bog nas uči istinskoj slobodi i odgovornosti
 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje (usp. Mt 5, 17-37) preuzeto je iz „Besjede na gori“ i bavi se temom ispunjavanja Zakona: kako treba ispunjavati Zakon, kako to činiti. Isus želi pomoći svojim slušateljima da imaju ispravan pristup propisima Mojsijevih zapovijedi, pozivajući ih da budu raspoloživi za Boga koji nas putem Zakona podučava istinskoj slobodi i odgovornosti. Radi se o tome da Zakon živimo kao instrument slobode. Ne zaboravimo to: živjeti Zakon kao instrument slobode koji mi pomaže da budem slobodniji, koji mi pomaže da ne budem rob strastî i grijeha. Sjetimo se ratova, sjetimo se posljedica ratova, sjetimo se djevojčice koja je jučer umrla od hladnoće u Siriji. Mnoge nesreće, mnoge. To je posljedica strastî i ljudi koji ratuju ne umiju obuzdati svoje strasti. Ne ispunjavaju Zakon. Kad podlegne napastima i strastima čovjek nije više gospodar i protagonist svojega života, nego postaje nesposoban upravljati njime s voljom i odgovornošću.

Isusova je besjeda strukturirana u četiri antiteze izražene izričajem: „Čuli ste da je rečeno… A ja vam kažem“. Svaka se od tih antiteza odnosi na pojedinu od situacija u svakodnevnom životu: ubojstvo, preljub, rastava i zakletve. Isus ne ukida propise koji se tiču tih pitanja, nego objašnjava njihovo puno značenje i ukazuje na duh kojim ih je potrebno obdržavati. On nas potiče da prijeđemo s formalnog poštivanja Zakona na suštinsko poštivanje, prihvaćajući Zakon u srcu koje je središte nakanâ, odlukâ, riječî i gestâ svakog od nas. Iz srca izlaze dobra i loša djela.

Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da, kad se ne ljubi bližnjega, ubija se u stanovitoj mjeri samoga sebe i druge, jer mržnja, suparništvo i razdor ubijaju bratsku ljubav koja je u temelju međuljudskih odnosa. A to vrijedi jednako i za ono što sam rekao o ratovima i za naklapanja, jer jezik ubija. Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da se vlastitim željama mora upravljati, jer se ne može imati sve što se želi i nije dobro podleći sebičnim i posesivnim osjećajima. Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da treba napustiti način života u kojem se kršilo dana obećanja te da treba prijeći sa zabrane lažnog zaklinjanja na odluku da se uopće ne zaklinje, zauzimajući stav pune iskrenosti sa svima.

Isus je svjestan da nije lako živjeti zapovijedi na ovaj tako potpun način. Zato nam nudi pomoć svoje ljubavi: On je došao na svijet ne samo zato da ispuni Zakon, nego i da nam dà svoju milost kako bismo mogli vršiti volju Božju, ljubeći njega i braću. Sve, sve možemo učiniti s Božjom milošću! Štoviše, svetost nije ništa drugo nego čuvati tu besplatnost koju nam je dao Bog, tu milost. Riječ je o tome da vjerujemo i uzdamo se u njega, njegovu milost, onu besplatnost koju nam je dao i prihvatimo ruku koju nam On neprekidno pruža, kako bi naši napori i naše nužno predano zalaganje bili podržani Isusovom pomoći, koji je pun dobrote i milosrđa.

Isus od nas danas traži da napredujemo na putu ljubavi koji nam je On pokazao i koji kreće od srca. To je put koji valja slijediti da bi smo živjeli kao kršćani. Neka nam Djevica Marija pomogne da slijedimo put koji je označio njezin Sin kako bismo postigli istinsku radost i širili posvuda pravdu i mir.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike, posebno vjernike iz Hrvatske i Srbije, zatim iz Trappesa, u Francuskoj; iz biskupije Toledo, u Španjolskoj; te studente iz Zavoda Asunción Cuestablanca iz Madrida.