Četiri uzora prihvaćanja i darivanja vlastitoga života Bogu

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Slavimo danas blagdan Prikazanja Gospodinova: kad su Djevica Marija i sveti Josip novorođenog Isusa prikazali u hramu. Na taj datum pada i Dan posvećenog života koji doziva u pamet veliko blago u Crkvi koje predstavljaju oni koji slijede Gospodina izbliza ispovijedajući evanđeoske savjete.

U Evanđelju (usp. Lk 2, 22-40) pripovijeda se kako su, četrdeset dana nakon rođenja, Isusovi roditelji donijeli Djetešce u Jeruzalem da ga posvete Bogu kao što je propisano židovskim Zakonom. I dok opisuje obred predviđen tradicijom, ta nam zgoda stavlja pred oči primjer nekih osoba. Vidimo ih u trenutku u kojem doživljavaju susret s Gospodinom na mjestu u kojem se on učinio prisutnim i bliskim čovjeku. Riječ je o Mariji i Josipu, Šimunu i Ani, koji predstavljaju uzore prihvaćanja i darivanja vlastitoga života Bogu. Njih četvero nisu bili isti, svi su bili različiti, ali svi su tražili Boga i pustili su Gospodinu da ih vodi.

Evanđelist Luka sve četvero opisuje u dvojakom stavu: stavu kretanja i stavu čuđenja.

Prvi je stav kretanje. Marija i Josip su se zaputili prema Jeruzalemu. Šimun, pak, nagnan od Duha svetoga, odlazi u Hram, dok Ana služi Bogu danju i noću bez prestanka. Na taj način tih četvero protagonista iz tog evanđeoskog odlomka pokazuju nam da kršćanski život iziskuje dinamizam i traži spremnost na pokret i prepustiti se vodstvu Duhu Svetoga. Nepokretnost ne dolikuje kršćanskom svjedočenju i poslanju Crkve. Svijet treba kršćane koji se daju prodrmati, koji se ne umaraju kročiti putovima života kako bi svima donijeli Isusovu utješnu riječ. Svaki krštenik je primio poziv na naviještanje – naviještati nešto, naviještati Isusa –, poziv na evangelizacijsko poslanje: naviještati Isusa! Župe i razne crkvene zajednice pozvane su potaknuti sudjelovanje mladih, obitelji i starijih kako bi svi mogli doživjeti kršćansko iskustvo živeći kao protagonisti život i poslanje Crkve.

Drugi stav kojim sveti Luka predstavlja četvero osoba iz ovoga izvješća jest divljenje. Marija i Josip „divili se što se to o njemu [Isusu] govori“ (r. 33). Divljenje je eksplicitna reakcija također starca Šimuna, koji u Djetešcu Isusu vidi svojim očima spasenje koje je Bog izveo za svoj narod: ono spasenje koje je on očekivao godinama. A isto vrijedi za Anu koja „hvalila je Boga“ (r. 38) i pošla narodu pokazati Isusa. To je jedna brbljiva svetica, brbljala je o dobru, brbljala je o dobrim, a ne lošim stvarima. Govorila je, naviještala: svetica koja je išla od jedne žene do druge pokazujući im Isusa. To su likovi svetaca obuzeti divljenjem jer su se dali uključiti i zaplesti u događaje koji su se događali pred njihovim očima. Sposobnost divljenja stvarima koje nas okružuju potiče vjersko iskustvo i čini plodnim susret s Gospodinom. Naprotiv, nesposobnost divljenja čini čovjeka ravnodušnim i produbljuje jaz između puta vjere i svakodnevnog života. Braćo i sestre, budimo uvijek u pokretu i pustimo da nam srce bude otvoreno divljenju!

Neka nam Djevica Marija pomogne da svakoga dana promatramo u Isusu Božji dar za nas te da dopustimo da nas On uključi u pokret dara, s radosnim divljenjem, kako bi čitav naš život postao hvala Bogu u služenju braći!

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Danas se u Italiji slavi Dan za život koji ima temu „Otvorite vrata životu“. Pridružujem se poruci biskupâ i želim da ovaj Dan bude prigoda da se obnovi predano zalaganje oko čuvanja i zaštite ljudskog života od početka do njegovog prirodnog svršetka. Potrebno je također boriti se protiv svakog oblika kršenja dostojanstva, pa i kada su posrijedi tehnologija ili ekonomija, otvarajući širom vrata novim oblicima solidarnog bratstva. Danas, na Dan posvećenog života, želio bih da se svi zajedno na ovom trgu pomolimo za posvećene muškarce i žene koji puno rade i to mnogo puta u skrovitosti. Pomolimo se zajedno. [Zdravo Marijo…] I molim pljesak za posvećene muškarce i žene!