Vjera u Isusa omogućuje nam činiti Božja djela

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Ovih posljednjih nedjelja liturgija nam je pokazivala sliku punu nježnosti – Isusa koji izlazi ususret mnoštvu i njihovim potrebama. U današnjem evanđeoskom izvješću (usp. Iv 6, 24-35) perspektiva se mijenja: sada mnoštvo, koje je Isus nahranio, ponovno traži njega, ide ususret Isusu. Ali Isusu nije dosta da ga ljudi traže, on želi da ga upoznaju; želi da to traženje njega i susret s njim nadilaze neposredno zadovoljenje materijalnih potreba. Isus je došao donijeti nam nešto više, otvoriti naš život obzoru širem od svakodnevnih briga oko hrane, odjeće, karijere i tako dalje. Stoga, obraćajući se mnoštvu, uzviknu: „tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se" (r. 26). Tako potiče ljude da učine korak naprijed, da se pitaju o značenju čuda, a ne samo da od njega imaju koristi. Naime, umnoženje kruhova i riba znak je velikog dara koji je Otac dao čovječanstvu a koji je sam Isus!

On, pravi „kruh života" (r. 35) želi nasititi ne samo tijela već i duše, dajući duhovnu hranu koja može utažiti duboku glad. Zato poziva mnoštvo da si priskrbi ne hranu propadljivu, već onu koja ostaje za život vječni (r. 27). Riječ je o hrani koju nam Isus daje svakoga dana: to su njegova Riječ, njegovo Tijelo, njegova Krv. Mnoštvo sluša Gospodinov poziv, ali ne shvaća njegov smisao – kao što se često događa i nama – i pita ga: „Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" (r. 28). Isusovi slušatelji misle da on od njih traži obdržavanje zapovijedi kako bi zaslužili druga čuda poput onoga s umnoženjem kruhova. Uobičajena je napast svoditi religiju samo na vršenje zakona, projicirajući na naš odnos s Bogom sliku odnosa između slugu i njihova gospodara: sluge moraju obavljati zadaće koje je gospodar odredio, kako bi stekli njegovu naklonost. Svima nam je to poznato. Zato mnoštvo želi doznati od Isusa što mu je činiti da bi Bog bio zadovoljan. Ali Isus daje neočekivan odgovor: „Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao" (r. 29). Te su riječi upućene i nama danas: Božje se djelo ne sastoji toliko u tome da se nešto „čini", nego da se „vjeruje" u Onoga kojega je poslao. To znači da nam vjera u Isusa omogućuje činiti Božja djela. Ako dopustimo da budemo uključeni u ovaj odnos ljubavi i povjerenja s Isusom, moći ćemo činiti dobra djela koja šire oko sebe miris evanđelja, za dobro i potrebe braće.

Gospodin nas poziva da ne zaboravimo da, ako je važno brinuti se za kruh, još je važnije njegovati odnos s njim, jačati našu vjeru u njega koji je „kruh života", koji je došao utažiti našu glad za istinom, našu glad za pravdom, našu glad za ljubavlju. Neka nas Djevica Marija, na dan kad se spominjemo posvećenja bazilike Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) u Rimu, Salus populi romani, podupire na našem putu vjere i pomaže nam radosno se prepustiti Božjem planu za naš život.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, blaženi papa Pavao VI. prije četrdeset je godina proživljavao svoje posljednje sate na ovoj zemlji. Umro je naime 6. kolovoza 1978. navečer. Spominjemo ga se s velikim štovanjem i zahvalnošću, u očekivanju njegove kanonizacije koja će biti 14. listopada. Neka s neba zagovara za Crkvu, koju je toliko ljubio, i za mir u svijetu. To je veliki papa suvremenog doba, svi ga pozdravimo pljeskom!