Ništa nas i nitko neće ugrabiti iz Isusovih ruku!

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje (Iv 10, 27-30) donosi nam neke rečenice koji koje je izgovorio Isus tijekom Blagdana posvećenja hrama u Jeruzalemu, koji je slavio krajem prosinca. Nalazi se upravo u prostoru hrama, a možda mu onaj ograđeni sveti prostor sugerira sliku ovčinjaka i pastira. Isus se predstavlja kao "dobri pastir" i kaže: "Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke" (rr. 27-28). Te nam riječi pomažu shvatiti da se nitko ne može nazivati Isusovim sljedbenikom ako ne sluša njegov glas.

To "slušanje" ne treba shvatiti na površan način, već zahtijeva involviranost i to onu koja omogućuje pravo uzajamno poznavanje koje će uroditi velikodušnim nasljedovanjem, izraženo u riječima "one idu za mnom". Riječ je o slušanju ne samo uhom, nego slušanju srcem!

Dakle, slika pastira i ovaca označava prisan odnos koji Isus želi uspostaviti sa svakim od nas. On je naš vođa, naš učitelj, naš prijatelj, naš uzor, ali iznad svega je naš Spasitelj. Naime, u narednoj rečenici toga evanđeoskog odlomka se kaže: "Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke" (r. 28). Tko može tako zboriti? Samo Isus, jer Isusova "ruka" je jedno s Očevom "rukom" i Otac je "veći od svih" (r. 29).

Te nam riječi prenose osjećaj apsolutne sigurnosti i beskrajne nježnosti. Naš je život u cijelosti siguran u Isusovim i Očevim rukama, koji su jedno, jedna ljubav, jedno milosrđe, objavljeni jednom zauvijek u žrtvi križa. Da bi spasio izgubljene ovce koje smo svi mi, Pastir je postao janje i pustio da bude žrtvovan kako bi preuzeo na sebe i oduzeo grijeh svijeta. Na taj način on nam je darovao život, ali život u izobilju (usp. Iv 10, 10)! To se otajstvo života obnavlja, u poniznosti koja uvijek iznova iznenađuje, za euharistijskim stolom. Ondje se ovce okupljaju da se hrane; ondje postaju jedno, jedna s drugom i s Dobrim Pastirom.

Zbog toga se više ne bojimo: naš je život već spašen od propasti. Ništa nas i nitko neće moći ugrabiti iz Isusovih ruku, zato što ništa i nitko ne može pobijediti njegovu ljubav. Isusova je ljubav nepobjediva! Zli, veliki neprijatelj Boga i njegovih stvorenja, pokušava nas na mnoge načine otrgnuti od vječnoga života. Ali zli ne može ništa ako mu mi ne otvorimo vrata vlastite duše, povodeći se za njegovim prijevarnim laskanjem.

Djevica Marija je slušala i poučljivo slijedila glas Dobrog pastira. Neka nam ona pomogne prihvatiti s radošću Isusov poziv da postanemo njegovi učenici i živjeti uvijek u sigurnosti da smo u Božjim očinskim rukama.

Nakon molitve Kraljice neba

Draga braćo i sestre, zahvaljujem svima koji su pratili svojom molitvom moj jučerašnji posjet otoku Lesbosu, u Grčkoj. Izbjeglicama i grčkom narodu sam donio solidarnost Crkve. Bili su sa mnom ekumenski patrijarh Bartolomej i arhiepiskop Atene i cijele Grčke Hieronimos, čime smo htjeli pokazati jedinstvo u ljubavi svih Gospodinovih učenika. Posjetili smo jedan od izbjegličkih logora u kojem su smještene izbjeglice iz Iraka, Afganistana, Sirije, Afrike, mnogih zemalja... Pozdravili smo oko tri stotine tih izbjeglica, jednog po jednog. Sva trojica: patrijarh Bartolomej, arhiepiskop Hieronimos i ja. Mnogi od njih su bili djeca; neki od njih – te djece – svjedočili su smrti svojih roditelja i svojih suputnika, od kojih su se neki utopili u moru. Vidio sam silnu patnju! I želim ispričati jedan poseban slučaj, jednog mlađeg čovjeka, nema ni 40 godina. Susreo sam ga jučer s njegovo dvoje djece. On je musliman i ispričao mi je da je oženio kršćansku djevojku, voljeli su se i međusobno poštovali. Ali nažalost tu su djevojku teroristi zaklali, jer nije htjela zanijekati Krista i napustiti svoju vjeru. Ona je mučenica! I taj je čovjek jako plakao…

Prošle je noći silovit potres pogodio Ekvador, uzrokujući mnoge žrtve i veliku štetu. Molimo za ta stanovništva; kao i za ona u Japanu, gdje je također bilo nekoliko potresa u posljednjih nekoliko dana. Neka im pomoć Boga i braće dadne snagu i podršku.

Danas je Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Pozvani smo moliti za zvanja za svećeništvo i Bogu posvećeni život. Uz taj Dan sam jutros zaredio jedanaestoricu novih svećenika. Ponovno pozdravljam nove svećenike, obitelji i prijatelje; i pozivam sve svećenike i bogoslove da sudjeluju na njihovu Jubileju, koji će se održati prva tri dana lipnja. A vi, mladići i djevojke, koji ste na ovom Trgu: razmišljajte o tome poziva li vas Gospodin da posvetite svoj život njegovoj službi, bilo u svećeništvu, bilo u posvećenom životu.

[…]

Izražavam svoju blizinu tolikim obiteljima zabrinutim zbog problema s poslom. Mislim posebice na neizvjesnu situaciju talijanskih djelatnika pozivnog centra: nadam se da će nad svim uvijek prevladati dostojanstva ljudske osobe, a ne posebni interesi.

Želim vam svima ugodnu nedjelju. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!