|
VISITA IN CROAZIA DEL SEGRETARIO DI STATO HOMILIJA NA TRGU PRED KATEDRALOM U ZAGREBU Nedjelja, 21. rujna 2008. Uzoriti gospodine, draga subraćo biskupi i svećenici, dragi redovnici i redovnice, poÂÂtovani predstavnici vlasti i uvaÂÂeni članovi diplomatskoga zbora, draga braćo i sestre! Gotovo kao kruna sinoćnjeg molitvenog bdijenja mladih, slavimo jutros Euharistiju na ovom prostranom trgu pred vaÂÂom veličanstvenom katedralom. I kao ÂÂto ovaj, vama jako drag, sveti hram upravlja visoko svoje tornjeve k nebu, tako i mi, okupljeni oko oltara, uzdiÂÂemo zajedno pjesmu pohvale i zahvale Bogu za nebrojena dobročinstva koja ne prestaje udjeljivati svom vjernom puku. Na sasvim poseban način, ÂÂelimo danas zahvaliti za predivan primjer herojskoga svjedočanstva vjere ostavljen Crkvi i svijetu vaÂÂega sunarodnjaka i ljubljenoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. U vaÂÂem srcu i u sjećanju svih hrvata ostaje upisan nezaboravan povijesni dan 3. listopada 1998. kada ga je, u svetiÂÂtu Marije Bistrice, Sluga BoÂÂji Ivan Pavao II. proglasio blaÂÂenim. On je ÂÂ kako reče Sveti Otac ÂÂ ÂÂna jedinstven način sudjelovao u Vazmenom otajstvuÂÂ poput pÂÂeničnog zrna koje pade na ovu blagoslovljenu zemlju, dodavÂÂi kako se u osobi kardinala Stepinaca ÂÂspaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom proÂÂloga stoljećaÂÂ (Insegnamenti, XXI, 2, 1998, str. 636 i 638). ProÂÂlo je deset godina od ovoga značajnoga događaja i danas smo ovdje da bi ga se prisjetili. Okupili smo se ovdje da bismo iznijeli na svjetlo evanđeosku dosljednost i hrabrost koje su obiljeÂÂili ÂÂivot i smrt ovog junačkoga sina vaÂÂe zemlje; ovdje smo i da bismo se, istovremeno, upitali da li i kako slijedimo stope ovog vjernog Kristova učenika koji je poÂÂtovao i Crkvu i Hrvatsku domovinu. ÂÂTraÂÂite Gospodina dok se moÂÂe naćiÂÂ. Ove riječi proroka Izaije, koje smo čuli u prvome čitanju, poziv su i nama da postanemo prijatelji BoÂÂji, to jest da teÂÂimo svetosti. Drugi Vatikanski Koncil podsjetio je kako je svetost poziv svih krÂÂćana, a ne samo malobrojnih povlaÂÂtenih duÂÂa, te kako nam je stope svetosti dano prepoznati u ÂÂivotima muÂÂkaraca i ÂÂena svih dobi i svih slojeva druÂÂtva, koji s odlučnoÂÂću izabiru vjerno nasljedovati Gospodina. Nakon ÂÂto ga susretnu, ova naÂÂa braća i sestre u svakome vremenu ga slijede, ostaju mu blizu i sve viÂÂe postaju njegovi prijatelji. Svetost je dakle poučljivo nasljedovanje Krista; ÂÂivljenje u neprestanom osluÂÂkivanju njegove riječi. Bog, koji je u Starome zavjetu govorio na mnoge i različite načine, uputio je čovječanstvu svoju konačnu Riječ spasenja u Isusu Kristu, vječnoj Riječi koja je radi nas postala čovjekom. Sljedeće okupljanje Sinode Biskupa, koje za temu ima ÂÂRiječ BoÂÂja u ÂÂivotu i poslanju CrkveÂÂ, pomoći će nam bez sumnje bolje shvatiti vrijednost i vaÂÂnost koju uvijek sve viÂÂe treba imati BoÂÂja riječ u naÂÂem osobnom ÂÂivotu i u hodu naÂÂih zajednica. Svako liturgijsko slavlje predviđa obilje biblijskih tekstova kao hranu za naÂÂe duÂÂe. Zato je neophodno je da svaki krÂÂćanin trajno poseÂÂe za BoÂÂjom riječi, svaki dan čita i razmatra Bibliju, te uspoređuje vlastita ponaÂÂanja s onim ÂÂto nas je Isus naučio. Na to nas poziva bogosluÂÂje Riječi, koje zauzima prvi dio euharistijskoga slavlja. I svećenikova homilija također nema drugoga cilja do li produbiti navijeÂÂteni biblijski tekst Staroga i Novoga zavjeta, kako bi BoÂÂja riječ za svakoga vjernika bila, kako pjeva psalmist, ÂÂnozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj staziÂÂ (Ps 118,105). Neumorni apostol BoÂÂje riječi bio je Sveti Pavao, na kojem se osobito nadahnjivao i sam BlaÂÂeni Alojzije. Utoliko mi se čini providnosnom podudarnoÂÂću da deseta obljetnica beatifikacije kardinala Stepinca pada upravo u vrijeme dok opća Crkva slavi poseban jubilej posvećen Svetom Pavlu, o dvijetisućitoj godiÂÂnjici njegova rođenja. Ima mnogo sličnosti koje je među njima moguće uočiti i koje nam pruÂÂaju korisnu pouku za naÂÂ krÂÂćanski ÂÂivot. I Sveti Pavao i BlaÂÂeni Alojzije Stepinac susreli su uskrsloga Gospodina i velikoduÂÂno mu odgovorili na njegov poziv. Obojica su Kristu potpuno posvetili svoj ÂÂivot, toliko da je bilo moguće reći ÂÂmeni je ÂÂivjeti Krist, a umrijeti dobitakÂÂ, kako smo čuli u drugom čitanju iz Poslanice Svetoga Pavla Filipljanima. Sa svoje strane, kardinal Stepinac, izraÂÂavao je isto bezgranično predanje Gospodinu vama dobro poznatim riječima: ÂÂnaÂÂi se ideali mogu saÂÂeti u jednu riječ: BogÂÂ. Nadalje, oba su bili pokretači gorljivih zajednica, ali su trebali podnijeti i nepravedne osude uslijed namjeÂÂtenih procesa; obadvojica su upoznali strogoću zatvora i kućnoga pritvora, sve podnoseći sa strpljenjem i postojanoÂÂću, ponaÂÂajući se uvijek ÂÂdostojno evanđeljaÂÂ. Ono ÂÂto nas joÂÂ viÂÂe impresionira kako kod apostola Pavla tako i kod kardinala Stepinca jest to ÂÂto, dok njihovi progonitelji zapravo bijahu robovi laÂÂnih i nasilnih ideologija, oni, premda naizvan liÂÂeni slobode, u sebi ostajahu slobodni: slobodni hrabriti i voditi prijatelje, vedri krijepiti braću u vjeri, spremni oprostiti i moliti za neprijatelje i one koji ih zlostavljahu. Sigurno nije slučajnost da je upravo Poslanica Filipljanima, koju je Pavao pisao upravo u zatvoru, nazvana ÂÂposlanicom radostiÂÂ jer on viÂÂestruko poziva na radovanje. ÂÂRadujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte seÂÂ (4,4), potiče Apostol krÂÂćane u Filipima, a kao razlog radovanju, kako sam navodi, to ÂÂto se ÂÂovaj moj udes okrenuo u napredovanje evanđeljaÂÂ
tako da se većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, jo viÂÂe usuđuje neustraÂÂivo zboriti Riječ (1,12). Na isti način, BlaÂÂeni je Stepinac poslao iz zatvora brojne poruke i pisma vjernicima povjerenima njegovoj pastirskoj brizi, govoreći im: ÂÂpredragi, budite puni pouzdanja u Krista Gospodina i sigurno ćete vidjeti dan slave BoÂÂje, kada će se đavolska snaga ÂÂto sad priječi Crkvu rasprÂÂiti poput pljeve (Pismo vlč. dr. F. Koledniku, KraÂÂić, 13. kolovoza 1958., u: Arhiv postulature, XIII, str. 575). PridruÂÂujući svoju ÂÂrtvu patnjama Kristovim, bio je miran i pozivao narod na postojanost u vjeri: ÂÂKrist je na vođa, jedini i najsigurniji, kroz stoljeća. Neka to ostane zauvijek! Ako to na narod zaboravi, onda su sve vođe beskorisne. Neprestano molim, koliko god mi je to moguće, da na narod ostane Kristov narod. Bez toga, sve drugo ne vrijedi niÂÂta. (Pismo o. Miroslavu Vavinu DI, od 10. srpnja 1954., u: Arhiv postulature, XII, str. 249). U ovim teÂÂkim godinama pod komunističkim reÂÂimom nije bilo lako oduprijeti se opetovanim i upornim kuÂÂnjama i mamljenju diktatorske vlasti koja je nudila svakovrsne privilegije u zamjenu za izdaju. Ali, Bogu hvala, Stepinac i Crkva u Hrvatskoj ostali su vjerni Kristu i Papi, Rimskom Biskupu, slijedeći primjer vaÂÂih pređa koji su prvi od slavenskih naroda velikoduÂÂno prihvatili navjeÂÂtaj evanđelja. Upravo zato i s razlogom vi Hrvati prozvani ste od Pape Lava X. 1514. ÂÂScutum saldissimum et antemurale Christianitatis (ÂÂČvrsti ÂÂtit i predziđe krÂÂćanstvaÂÂ). Danas vas i ja, u ovoj izuzetno prikladnoj prilici, u ime Svetoga Oca Benedikta XVI. koji vam jamči svoju duhovnu prisutnost i sve vas blagoslivlja, pozivam da nastavite ovim putem, putem vjernosti i svetosti, putem jedinstva i zajedniÂÂtva, kao ÂÂto su to činile generacije koje su vam prethodile. PogrjeÂÂne faÂÂističke i komunističke ideologije, koje su u proÂÂlom stoljeću prouzrokovale toliko patnje, čini se da su nasreću gotovo zaÂÂle, no ne nedostaju, u suvremenim promijenjenim druÂÂtveno-političko-kulturnim uvjetima, poteÂÂkoće i izazovi s kojima se krÂÂćani moraju suočiti. I danas je potrebno stoga odgajati, osobito nove naraÂÂtaje, za junaÂÂtvo svetosti. Neophodna je nova evangelizacija, koja nije nova po svom osnovnom sadrÂÂaju, nego po oblicima kateheze i misijskoga djelovanja. Između modernih idola, u kapitalističkim zapadnim druÂÂtvima, ima jedan koji bih ovdje ÂÂelio istaći: stjecati i pretjecati te pohlepa za novcem. Upravo o novcu, s jednim posebnim naglaskom, govori Isus u evanđelju koje smo maloprije čuli. Evanđelist Matej nam donosi prispodobu o radnicima koje je gospodar na dan unajmio i poslao u svoj vinograd. Najmljeni su u različite sate, no uvečer u trenutku isplate, svi dobivaju jednaku plaću: svi po denar. Na prvi pogled, učinilo bi se da se gospodar ponio nepravedno jer je naknada prvih, koji su podnosili tegobu čitavoga dana na ÂÂegi (ÂÂpondus diei et aestumÂÂ), jednaka onoj posljednjih, koji su radili samo jedan sat. To je ljudska logika, koja zasigurno ima svoju određenu valjanost. Ovdje međutim, Isus ÂÂeli poučiti učenike da shvate istinu koja je puno dublja. Denar kao materijalno dobro ima vrijednost koliku ima, to jest jako malenu i brzo prolaznu. Pravo bogatstvo, zarada koja postaje za sve druge mjera i na koju u ovom biblijskom odlomku Isus smjera, nije nagomilavanje novca i imanja na ovoj zemlji, nego ÂÂdar poziva za ulazak u kraljevstvo nebesko: poziv svima na obraćenje i spasenje, na koji često s viÂÂe zanosa i velikoduÂÂnosti odgovaraju oni posljednjega sata, obraćeni grjeÂÂnici. Upravo su oni  kaÂÂe Isus  ti koji se pokazuju spremnijima prihvatiti evanđelje, za razliku od onih koji se smatraju već ÂÂpravednima jer su oduvijek u Crkvi. Razumije se onda zaključna misao Gospodinova: ÂÂTako će posljednji biti prvi, a prvi posljednjiÂÂ. Ne zamarajte se toliko trkom za novcem koji je potroÂÂan  ponavlja Isus danas  nego se viÂÂe brinite da zaradite ÂÂonaj pravi denar ponuđen svima za ulazak u kraljevstvo nebesko. Dozvolite da dodam kratko razmiÂÂljanje glede slike vinograda koji bi se zgodno mogao odnositi na Hrvatsku, vaÂÂu predivnu zemlju bogatu stoljetnom krÂÂćanskom tradicijom; vinograd je također Crkva i svijet, u kojima su svi pozvani raditi. Drugi su se dosad brinuli o evangelizaciji i očuvanju vjere u Hrvatskoj, a sada je na vama, danaÂÂnjem naraÂÂtaju Hrvata katolika, red da nastavite to apostolsko djelo. Kako nam je predloÂÂio papa Benedikt XVI. u svojim prvim riječima kao Petrov Nasljednik, svatko od nas treba biti ÂÂponizni radnik u vinogradu koji pripada Gospodinu, u Crkvi i svijetu. Budite dakle mudri i savjesni tumači vaÂÂe krÂÂćanske tradicije koja je od hrvatskoga naroda učinila katolički narod, i znajte se s odvaÂÂnim i razboritim razlučivanjem suočiti s izazovima koje predstavlja primamljivi moderni napredak i danaÂÂnja liberalistička i relativistička kultura. Čuvajte cjelovitim blago vjere i moralne vrjednote koje ste primili od vaÂÂih pređa te ih isto tako predajte naraÂÂtajima koji će vas naslijediti. Plaća će biti jednaka za sve: raj i blaÂÂeno gledanje Boga u njegovu kraljevstvu mira i ljubavi. ÂÂIdite i vi u moj vinogradÂÂ, i danas, na ovom trgu, snaÂÂno odjekuje poziv Gospodinov. Upućuje ga svima, svećenicima i laicima, mladima i zrelima, muÂÂkarcima i ÂÂenama. Pođite  govori  u moj vinograd; hajdete navijeÂÂtati evanđelje u najrazličitije ambijente u kojima ÂÂivite i radite: u obitelji, na poslu, na sveučiliÂÂtu, u ÂÂkoli, u politici i ekonomiji, u svijetu medija, kulture i sporta, u domovini, Europi i čitavom svijetu. NavijeÂÂtajte i svjedočite vaÂÂu vjeru znajući da se, kako reče Ivan Pavao II. prije deset godina govoreći o vaÂÂem blaÂÂenom kardinalu, ÂÂne moÂÂe popuÂÂtati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se moÂÂe trgovati (Insegnamenti XXI, 2, 1998, str. 639). Predraga Crkvo u Hrvatskoj, ugledaj se s odlučnoÂÂću u primjer ovog herojskog svjedoka Kristova! Kao on, neka nitko od tvojih sinova ne oklijeva suočiti se s teÂÂkoćama, protivÂÂtinama i patnjom prije nego li izdati vlastitu savjest i tako pogaziti riječ danu Kristu i Crkvi. Poput BlaÂÂenoga Alojzija Stepinca, neka svatko svom snagom traÂÂi Gospodina i bude strpljiv i ustrajan u njegovu nasljedovanju. Neka vas Marija, koju Hrvatska časti s toliko poboÂÂnosti i koju ovdje u Zagrebu zazivate kao Gospu od Kamenitih Vrata, svojim moćnim zagovorom ÂÂtiti i dade da svaka vaÂÂa nakana i sjeme dobra obilno urodi. Hvaljen Isus i Marija! |