|
LADISLAV FINDYSZ (1907-1964) foto Ladislav Findysz rodio se 13. prosinca 1907. u Krościenko Niżne, u blizini Krosnoga (Poljska), u obitelji Stanislava Findysza i Apolonije Rachwał, zemljoradnika čvrsto ukorijenjenih u katoličkoj vjeri. Slijedećega dana, 14. prosinca 1907., krten je u upnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krosnom. Godine 1919. zavrava osnovnu kolu u Krościenko Niżne, koju su vodile Sestre Felicijanke (CSSF), te se upisuje u građansku gimnaziju. U jesen 1927. dolazi u Przemyśl te ulazi u Veliko Sjemenite. Formacija prema svećenitvu odvija se pod vodstvom rektora Blaenoga Ivana Balickoga. Zaređen je za svećenika 19. lipnja 1932. Obavlja slubu upnoga vikara u Borysławu, Drohobyczu, Strzyżówu i Jasłau. Dana 8. srpnja 1941. imenovan je upraviteljem upe Svetih apostola Petra i Pavla u mjestu Nowy Żmigród. Slijedeće godine, 13 kolovoza 1942., imenovan je upnikom iste upe. Tri godine pastoralnoga djelovanja u mjestu Nowy Żmigród bile su proete zauzetim pastoralnim radom, ali i bolnim ratnim iskustvima. Dana 3. listopada 1944. njemačka je vojska prognala svećenika i sve mjetane. Po povratku, 23. siječnja 1945., posvećuje se ponovnome oivljavanju upnih aktivnosti. Nakon rata, u tekim okolnostima komunističke vladavine, obavlja svoju slubu. Velečasni Findysz nastavlja djelo moralne i vjerske obnove upe, rtvuje se kako bi obranio vjernike, osobito mlade, od sustavne i dosljedne komunističke ateizacije; pomae, također materijalno, sve stanovnike na području upe, ne vodeći računa o njihovoj nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti; spaava brojne grkokatoličke obitelji (»Łemki«), koje su u nemilosrdnome progonu komunističkih vlasti bile protjerivane iz svojih domova. Pastoralno djelovanje velečasnoga Findysza vrlo je neugodno za komunističke vlasti. Od 1946. prate ga tajne slube. Godine 1952. kolske vlasti zabranjuju mu predavanje vjeronauka u gimnaziji. Ne moe vriti svoju djelatnost na cijelome teritoriju upe, budući da mu barem dva puta (1952. i 1954.) okrune vlasti odbijaju zahtjev za boravinu dozvolu u graničnome području, gdje se bio nalazio jedan dio upe. Crkvene vlasti smtaraju ga revnim upnikom: prima odličja u skladu s odredbama Expositorio Canonicali: od 1946. moe nositi roketu, a od 1957. i kraći plat. Te je godine imenovan i zamjenikom dekana, a 1962. postaje dekanom dekanta Nowy Żmigród. Godine 1963. započnje pastoralnu djelatnost »koncilskih djela dobročinstava« (duhovna potpora Drugoga vatikanskog sabora), alje pisma upljanima koji ne ive u skladu s vjerskim i moralnim načelima, potičući ih i hrabreći ih, da ponovno uspostave red u svome krćanskom ivotu. Komunističke vlasti otro reagiraju na taj oblik pastoralne djelatnosti, optuujući ga da prisiljava vjernike na vjerske čine i obrede. Nakon to ga je ispitalo Tuilatvo Vojvodstva Rzeszów, 25. studenoga 1963., biva uhićen i odveden u zatvor dvorca Rzeszów. Između 16. i 17. prosinca 1963. odvija se proces na Sudu Vojvodstva Rzeszów, gdje biva osuđen na dvije godine i est mjeseci zatvora. Istraga, optuba i osuda temeljile su se na Dekretu o skrbi za slobodu savjesti i vjeroispovijesti od 5. kolovoza 1949., koji je, u stvari, bio sredstvo komunističkih vlasti za ograničavanje i iskorijenjivanje vjere i Katoličke crkve iz poljskoga javnog i privatnog ivota. Velečasni Findysz bio je također javno ocrnjen, oklevetan i unaprijed osuđen u tendencioznim novinskim natpisima. U zatvoru dvorca Rzeszów bio je podvrgnut tjelesnim, duevnim i duhovnim zlostavljanjima i poniavanjima, a 25. siječnja 1964. prebačen je u Krakov, u zatvor u Ulici Montelupich. Malo prije nego to je bio uhićen (rujan 1963.), bio je podvrgnut tekome kirurkom zahvatu odstranjenja titnjače, te je njegovo zdravstveno stanje bilo neizvjesno poradi mogućih komplikacija. Dok se oporavlja od te operacije, ostaje pod liječničkom skrbi, ičekujući zahvat na rakom načetom jednjaku, koji je predviđen za prosinac iste godine. Istraga, proces te zatvorske kunje ostavljaju, izvan svake sumnje, veliki utjecaj na razvitak bolesti velečasnoga Findysza, koji je morao biti hospitaliziran u zatvorskoj bolnici. Njegovo zdravlje ne pokazuje znakove poboljanja, poradi nedostatka specijalističke liječničke skrbi i osobito poradi nemogućnosti operacije raka; tako je osuđen na polaganu smrt. Bolest susljedno napreduje, to potvrđuju i medicinske analize, provedene u zatvorskim bolnicama u Rzeszówu i Krakovu. Od samoga početka izdravanja zatvorske kazne njegov odvjetnik i Biskupijska kurija u Przemyślu utječu se Tuilatvu i Sudu u Rzeszówu, traeći prekid zatvorske kazne poradi slaboga zdravlja koje moe uzrokovati smrt, no ti su zahtijevi odbijeni vie puta; bit će uvaeni tek krajem veljače 1964. na Vrhovnome sudu u Varavi. U izrazito tekome zdravstvenom stanju, 29. veljače 1964., vraća se iz zatvora u Nowy Żmigród. Ostaje u upnoj kući, pun strpljenja i predanja Bojoj volji, podnoseći patnje uzrokovane boleću i iscrpljenoću. U travnju je primljen u specijalističku bolnicu u Vroclavu. Detaljni medicinski nalazi potvrđuju rak, koji uslijed razvitka bolesti, ne doputa operaciju. Vraća se kući te poradi proirenja pluća upada u teku anemiju, koja ga vodi prema smrti. Ujutro 21. kolovoza 1964., primivi sakramente, umire u upnoj kući u mjestu Nowy Żmigród te je sahranjen 24. kolovoza na upnome groblju. Sprovodne obrede predvodi mons. Stanislav Jakiel, pomoćni biskup biskupije Przemyśl, uz sudjelovanje 130 svećenika i velikoga mnotva vjernika. Dana 27. lipnja 2000. biskup iz Rzeszówa, mons. Kazimierz Górny, na zahtjev velikoga mnotva vjernika, pokreće biskupijski postupak za proglaenje blaenim velečasnoga Ladislava Fidnysza. Tijekom rimskoga razdoblja odvijanja postupka za proglaenje blaenim, Kongregacija za proglaivanje svetaca prepoznala je da je velečasni Ladislav Fidnysz bio uhićen i optuen od vlasti komunističkoga reima poradi navijetanja evanđelja, te da su pritvor, kao i pretrpljene tjelesne i duhovne patnje uzrokovale smrt. Stoga ga treba prepoznati kao mučenika za vjeru. Taj je prijedlog bio predstavljen Svetome Ocu, koji ga je i odobrio. Dana 20. prosinca 2004., u nazočnosti Njegove Svetosti Ivana Pavla II., proglaen je dekret u mučenitvu velečasnoga Ladislava Findysza. To je prvi zavreni postupak proglaenja blaenim koji je utemeljen na mučenitvu nekoga sluge Bojega koji je bio rtvom komunističkoga reima u Poljskoj. Osim toga, to je prvi postupak proglaenja blaenim koji je započet u biskupiji Rzeszów. |